Praznik rada datira od 19. vijeka, vremena velike industrijske ekspanzije koja je dovela do ogromnih promjena. Čak i prije nego što je američki građanski rat završio 1865. godine, zemlja je bila pripremljena za ekonomski prelazak sa poljoprivredne na industrijsku proizvodnju, posebno u velikim gradovima na sjeveroistoku. Novim izumima mašine su zamijenile ručnu proizvodnju i povećale stopu i raznolikost proizvodnje, dok je sve veća mreža željeznica omogućila brzi transport materijala do tvornica i robe do tržišta.
Takve promjene stvorile su veliku potrebu za radnicima. Amerikanci koji traže posao hrlili su sa sela u industrijske centre poput New Yorka, Chicaga i Pittsburga, čak i kada su stizali valovi imigranata, prvenstveno iz Evrope, nadajući se poslovima i novim mogućnostima za poboljšanje svoje ekonomske situacije.
Kako se privreda nastavila širiti, hiljade radnika radilo je u tvornicama, željezarama i rudnicima 12 sati dnevno, 7 dana u sedmici, obično za minimalne plaće i često pod teškim, čak i opasnim uslovima. Štaviše, bila je uobičajena praksa zapošljavati djecu od pet godina za djelić od dvadeset centi po satu koji zarađuju odrasli radnici.
Kako bi stekli utjecaj u pregovorima s poslodavcima o boljim plaćama i radnim uvjetima, sindikati su se proširili i aktivirali. Organizirali su štrajkove i skupove, koji su često postajali nasilni jer su se štrajkački radnici sukobili s unajmljenim štrajkačima. U okviru protesta, 5. septembra 1882. godine, 10.000 radnika New Yorka uzelo je neplaćeno odsustvo i marširalo od Vijećnice do obližnjeg parka, učestvujući tako u prvom takozvanom Prazniku radnika.
Prvi prijedlozi službenog praznika radnika sugerirali su da bi obilježavanje trebalo uključivati uličnu paradu, nakon čega bi uslijedila proslava za rekreaciju radnika i njihovih porodica.
Danas, vikend na Praznik rada označava službeni kraj ljeta. U skladu s porijeklom Praznika, on se i dalje slavi paradama i porodičnim okupljanjima, izletima, zabavama i roštiljem.
Prema riječima predsjednika Grovera Clevelanda, koji je 1894. godine potpisao zakon kojim se Praznik rada proglašava nacionalnim praznikom, "Istinski američko osjećanje priznaje dostojanstvo rada i činjenicu da čast leži u poštenom trudu".