Posljednjeg ponedjeljka u maju Amerikanci odaju počast pripadnicima oružanih snaga koji su izgubili živote služeći svojoj zemlji. Povod je da se prisjetimo žrtava nekolicine u korist mnogih, priznanja za njihov doprinos u obrani zemlje i njezinih ideala.
Prvi put obilježen 1868. godine, tri godine nakon završetka američkog građanskog rata, Dan sjećanja, koji se tada nazivao Dan odlikovanja, nije namijenjen prepoznavanju godišnjice bilo koje određene bitke ili čak rata, već namjerava potaknuti građane da se sjete žrtava palih iz njihovog grada i odati počast mrtvima ukrašavajući grobove cvijećem i vrpcama.
Na dan tog prvog obilježavanja, oko 5.000 ljudi ukrasilo je grobove 20.000 vojnika građanskog rata pokopanih na nacionalnom groblju Arlington u Washingtonu, bez obzira na to za koju su se stranu pali borili. Prilika je postala običaj koji se proširio cijelom nacijom.
Danas gradovi diljem zemlje obilježavaju Dan sjećanja povorkama koje uključuju vojno osoblje i članove braniteljskih organizacija. Ljudi posjećuju groblja i spomen obilježja. A neki nose mali crveni mak u znak sjećanja na ratne mrtve. Ta je tradicija započela tijekom Prvog svjetskog rata pjesmom koju je vojnik napisao u spomen na prijatelja koji je umro u Ypresu u Francuskoj početkom maja 1915., baš kad su jarko crveni makovi počeli cvjetati na poljima i livadama, a grobovi palih.
Tako na svaki Dan sjećanja na zastavama i spomen pločama na grobljima diljem zemlje niču male zastave i buketi šarenog cvijeća koji ukrašavaju grobove vojnih heroja. A mali crveni makovi koji se nose u reverima ili rupama za dugmad predstavljaju vojnike koji su umrli štiteći svoju zemlju i ono za što se ona zalaže. Umrli su braneći način života i vrijednosti u koje su vjerovali i čast koju su stekli svojom žrtvom ostaje zauvijek s njima.